Neambiciozni ciljevi Srbije za smanjenje CO2
Cilj koji je Srbija postavila za smanjenje emisija ugljen-dioksida nije dovoljno ambiciozan za zemlju koja želi da 2020. postane članica EU, ocenio je direktor Mreže za promene jugoistočne Evrope (SEE Change Net) Garet Tankosić-Keli (Garret Tankosić-Kelly).
“To je vrlo neambiciozan cilj za Srbiju… Cilj EU za smanjenje emisija se udvostručio, utrostručio u odnosu na ono što želite da uradite. Ako želite da pristupite EU, biće vam potrebno da dostignete smanjenje od 40 odsto do 2030”, rekao je Tankosić-Keli.
Srbija je u junu ove godine predstavila nacionalni cilj za smanjenje emisija ugljen-dioksida da do 2030. za 9,8 odsto smanji emisije u odnosu na referentnu 1990. godinu.
Tankosić-Keli je za portal EurAktiv Srbija ocenio da “neambiciozan cilj nije samo loš diplomatski znak” ili znak da zemlja nije zaista posvećena evropskim cilju već da je to loše i za same građane.
“Taj cilj je nešto na čemu treba da radite zbog svoje zemlje jer ćete smanjiti zagađenje i upotrebu uglja i povećati energetsku efikasnosti”, rekao je direktor Mreže za promene jugoistočne Evrope, koji je u Beogradu prvih dana ovog meseca učestvovao na petom Beogradskom bezbednosnom forumu.
On je dodao da se na osnovu proračuna cilja za smanjenje emisija u Srbiji može zaključiti da nisu uključeni i noviji podaci o emisijama na Kosovu, iako to, kako je naveo, nije zvanično razjašnjeno.
Ekološke organizacije u Srbiji su ukazale da tako postavljen cilj zapravo predstavlja povećanje u odnosu na sadašnji nivo, jer u podatke za 2013. za koju je konstatovano smanjenje emisija od od 25,1 odsto u odnosu na 1990. nisu bile uključene emisije sa Kosova, a za 1990. jesu.
“Tačno je da to tako izgleda kada pogledate brojke, i nije bilo razjašnjenja u vezi s tim. Ali kada saberete brojke, to izgleda kao odgovarajuće objašnjenje za to kako su došli do broja do koga su došli”, rekao je on.
Tankosić-Keli je istakao da je najveća odgovornost vlade da pripremi sektor rudarstva za energetsku tranziciju, odnosno prelazak na nove izvore energije, kako bi se izbegao scenario kakav se desio u Velikoj Britaniji po zatvaranju rudnika tokom 1980-tih.
“Jedna jedina i najveća odgovornost vlade, kada je reč o uglju, jeste odnos prema ljudima koji su sada rudari a za 20 godina će biti nezaposleni”, rekao je on.
On je naveo da se u Nemačkoj rudari starosti između 25 i 50 godina već priprmaju za druga zanimanja, dok se mlađi od 25 godina ni ne obučavaju u oblasti rudarstva već za sektor energetske efikasnosti.
Tankosić-Keli je rekao za EurAktiv da vlasti treba da prestanu da poriču da je lignitu vreme prošlo i dodao da niko neće za 20 godina ulagati u lignit.
“Znaci su jasni: energetska efikasnost, vetar, solarna energija, decentralizacija energetskog sistema (oslanjanje na što više različitih, manjih izvora i postrojenja umesto jednog velikog postrojenja). Tu treba da strateški ulažete”, rekao je Tankosić-Keli.
Na petom Beogradskom bezbednosnom forumu, održanom prošle nedelje u organizaciji Beogradskog fonda za političku izuzetnost, Beogradskog centra za bezbednosnu politiku i Evropskog pokreta u Srbiji, razmatrani su novi trendovi i politike u oblasti energetike, u kontekstu klimatskih promena i stvaranja energetske unije u EU.